Herzegovina Med

O NAMA

HERZEG MED je med od ljekovitog bilja sa područja jugoistočne Hercegovine iza kojega stoji garancija kvaliteta i radi se o 100% prirodnomi ECO proizvodu, čuvenom po svojoj konzistenciji, boji, ukusu i mirisu, te po pozitivnim efektima na čovjekovo zdravlje.

ŠTA JE TO MED

Med predstavlja “gustu, slatku, sirupastu ili kristalastu materiju, bledožuta do tamno mrke boje, pecifičnog mirisa i ukusa, koji potiče od nektara ili slatkih izlučevina lisnih pupoljaka (četinara i lišćara), ili izlučevina biljnih vaši, koje pčele prerađuju i unose u saće da sazri.“

KARAKTERISTIKE MEDA

Med mora imat miris svojstven medu. Nesmije se bojiti vještačkim bojama. Med ne smije biti u procesu vrenja. Med ne smije biti dobijen u procesu hranjenja pčela vještačkom hranom.

ČEMU SLUŽI MED

Med povečava imunološku zaštitu organizma, posjeduje antibakterijsko, antiprotozoično, antimikotično dejstvo, protivupalno dejstvo, antialergijsko dejstvo, hemopoetično dejstvo (formiranje krvi), izbacivanje sluzi iz pluća, regenarativno (obnavlja oštećene ćelije), stimuliše rad srca...

LJEKOVITE BILJKE

Život pčela je usko povezan sa biljkama koje rastu u njihovoj neposrednoj okolini i ne mogu opstati bez njih. Pčele sa cvjetova biljaka sišu nektar a zatim ga prerađuju u med. Pored nektara sa biljaka, pčele skupljaju i polen. Dakle egzistencija pčela zavisi od prisustva medonosne flore, koja je u svakom kraju različita, odnosno više ili manje zastupljena. Tako i naša zemlja ima svoju specifičnu medonosnu floru i to biljke glavne i dopunske paše. Ovo su samo neke biljne vrste koje su značajne za pčele a od kojih je napravljen naš med. Bijela vrba (Saliha alba) cvjeta u martu i aprilu. Ima je u nižim pedjelima, najčešće oko rijeka. Nektara kao i polena ima dosta. Maslačak (Taraxacum officinale) Cvijet je izuzetno žute boje. Cvjeta tokom cijelog vegetacionog perioda od marta do oktobra. Za pčele je najznačajnije u proljeće kada je ogroman izvor polena, koji ima veliki značaj u tom početnom periodu razvoja. Zanovet (Cutisus ramentaceus Siaber). Naša endemska biljka, u narodu je zovu i tilovina. Raste u kršu Hercegovine. Zanovet cvjeta krajem aprila i u maju. Vrlo je medonosna biljka, a polena ima malo. Med od zanoveti ima ljekovita svojstva posebno u liječenju bolesti jetre, bubrežnih i kožnih bolesti. Žalfija, (Salvia officinalis L). Ovu korisnu biljku naš narod zove različitim imenima: kadulja, žalfija, pelin itd. Samonikla je biljka a na području Hercegovine je raširena na ogromnom području. Žalfija je vrlo medonosna biljka. Med od žalfije finog je do malo gorkog okusa, ima izrazit miris po cvijetu biljke. Pored prijatnog mirisa i ukusa, je i osvežavajući zbog velikog procenta C vitamina. Često je sastojak preparata za ispiranje usta, grla, zuba i desni. Pospješuje i rad lojnih žlezda, pa se dodaje kozmetičkim maskama namenjenih suvoj koži. Žalfijin med konzumira se protiv prehlada jer omogućuje lakše izbacivanje sluzi iz pluća i bronhija, pa i iz želuca i jednjaka. Tako se bolesnik bolje oseća te mu se vraća apetit. Čaj s medom od žalfije ne smije se uzimati vruć, već mlak. Ljekovitost žalfijinog meda ubrajamo u vodeću grupu meda za liječenje respiratornih organa i puteva, kao i za jačanje imuniteta. Drača (Poliurus spina - christi Mill). Je bodikljav grm i do 3m visok. Raste na kamenitim predjelima. Med je žute ili zatvoreno žute boje, bez mirisa, slatkog i malo oporog ukusa. Brzo se kristališe i dava krupne kristale, vremenom postaje vrlo tvrd. Često bude pomješan sa medom od žalfije, pošto se ove paše preklapaju. Med od drače našao je primjenu u kozmetici i za spravljanje raznih vrsta melema. Hercegovačka Livada Od biljaka koje se ovdje susreću treba spomenuti sledeće: pčelinja metvica (Melisa oficinalis L), metvica (Mentha L), mrtva kopriva (Lamium L),sjekavica (Silubum marianum), majčina dušica (Thymus serpyllum). Med je bogat enzimima, organskim kiselinama, vitaminima I flavoidnim jedinjenjima. Posjeduje profilaktička, hranljiva i ljekovita svojstva. Protivmikrobno, antiprotozojno i protivgljivično dejstvo livadskog meda koristi se u liječenju stomačno crevnih, bubrežnih, plućnih, ginekoloških oboljenja kod bolesti srca i krvnih sudova, jetre I žući. Često se livadski med koristi za liječenje gnojavih rana, ekcema, umne iscrpljenosti. Lipa (Tila sp.) je odlična medonoša u određenim godinama. Cvjeta u julu, a cvjetanje traje 2-3 nedjelje. Spada u najkvalitetnije vrste meda, pa je i jedan od najtraženijh. Kako lipe ima u malom procentu, tako se ona najčešće pomješa sa livadskim medom. Specifičan miris potiče od eteričnih ulja, a sadrži i jedan glukozid koji ima diuretička i sekretolitička svojstva. Preporučuje se protiv upala i kao kardiotonik, a pre svega u slučaju obolenja disajnih puteva (aerosolna inhalacija), rana, opekotina, ginekoloških bolesti (fluor, adneksitis). Konzumiranje lipovog meda donosi olakšanje kod prehlada, upala dišnih i probavnih organa te nekih bubrežnih oboljenja. Neizmjerno značenje ima u izbacivanju štetnih supstanci iz organizma jer pospješuje metabolizam. Med od lipe smiruje grčeve, primjenjuje se protiv bubrežnih bolesti, protiv prehlade i pomaže pri iskašljavanju. Dubačac (Teucrium chmaedrus) raste na području sredozemnog mora, na pješčano brdskim livadama i kamenjarima (Hercegovina, lika, Dalmacija, primorski pojas Crne Gore) i cvjeta u julu i avgustu mjesecu. Med je prijatnog mirisa i arome, tamno crvenkaste boje, brzo kristališe. Vrijesak (Saturea montana) Raste na krečnjačkom zemljištu sredozemnih zemalja. Najviše ga ima na području Istočne Hercegovine. Preporučuje se korištenje kod reumatskih oboljenja, bolesti mokraćnih puteva i bubrega. Najbolje je med konzumirati rastopljen u toplom čaju. Med od vrijeska se obično koristi kao okrepljujuće sretstvo zbog svog djelotvornog uticaja na probavu. Koristi se kao sretstvo za umirivanje grčeva u stomaku. Med od vrijeska liječi i gljivične i bakterijske infekcije. S obzirom na svoja antiseptička dejstva vrijeskov med se koristi u spoljašnjoj upotrebi za manje ranice na koži, gljivične infekcije kože, ranica u usnoj šupljini, upala usta i grla. Japanski stručnjaci su krajem dvadesetog vjeka ustanovili da vrijesak snažno djeluje protiv HIV-a tipa 1.

LIJEČENJE MEDOM

Rezultati liječenja medom zavise od pravog izbora odgovarajuće vrste meda za određenja oboljenja. Tko na primjer, kada se radi o oboljenjima izazvanim gramnegativnim bakterijama, najbolje sorte meda su: žalfija, livada, kesten.